Legalizacija.org

Archive for the ‘Marihuana u medicini’ Category

Prenosimo jednu epizodu emisije “Na rubu znanosti” koja se emitovala na HRT-u (možda se i dalje emituje). U ovoj epizodi priča se o svima dragoj nam konoplji. Zato, opustite se, zapalite i pogledajte ovo:

Ostalih pet delova:

Kanabis činjenice, deo peti

Šafer komisija, 1970.

“Marihuna ne vodi fizičkoj zavisnosti, mada neki dokazi ukazuju da oni koji je mnogo i dugo upotrebljavaju mogu razviti psihološku zavisnost.”

Kanada: Sud Ontarija 1997, (R. protiv Klaj), sudija Džon Mekkart (John McCart) je presudio:

“Kanabis nije supstanca koja stvara zavisnost;  ne uzrokuje motivacioni sindrom; troškovi lečenja od upotrebe kanabisa su zanemarljivi u poređenju poređenju sa troškovima lečenja od upotrebe duvana i alkohola.”

Njegovi nalazi su potvrđeni od strane Suda Britanske Kolumbije, sudija F. E. Havard u sličnom slučaju iz 1998.

Kanabis činjenice, deo četvrti

Prenatalna izlaganja marihuani i posledice po novorođenčad na Jamajci: Etnografska studija: dr Melani C. Dreher, dr Kevin Nagent, mr Rebeka Hagins

“Merenja i glavni rezultati: Izložena i neizložena novorođenčad su poređena pri starosti od tri dana i jedan mesec, koristeći Brazeltonovu skalu ocenjivanja novorođenčadi. Nije bilo nikakvih značajnih razlika između izloženih i neizloženih novorođenčadi trodnevne starosti. Posle mesec dana, izložena novorođenčad su pokazala bolju psihološku stabilnost i bilo im je potrebno manje pomoći da dosegnu organizovana stanja. Novorođenčad majki koje su koristile marihuanu su se bolje pokazala u autonomnoj stabilnosti, kvalitetu budnosti, razdražljivosti i samoregulacije i negovatelji smatraju da je lakše baviti se njima.”

Kanabis činjenice, deo treći

Kanabis u Kosta Rici: Studija hronične upotrebe marihuane; Institut za ljudska pitanja

“Ispitanici u našem uporednom uzorku su pušili marihuanu kao dodatak cigaretama u količini u kojoj su ih pušili ispitanici koji nisu pušili marihuanu. I pored toga, njihove bronhije su bile, ako uopšte, malo zdravije nego kod onih koji nisu pušili marihuanu. Moramo zaključiti na osnovu eksperimenta ili da pušenje marihuane nema loše posledice po bronhije, iili da pruža određeni nivo zaštite protiv loših posledica duvanskog dima.”

Kanabis činjenice, deo prvi

Kanabis ne uzrokuje rak

Boston, 30. januar 1997.

Federalna vlada SAD-a nije uspela da objavi svoju studiju iz 1994. godine koja podriva njen argument da je marihuana kancerogena. Studiju vrednu dva miliona dolara je sproveo Nacionalni Toksikološki Program. Džon Bučer, zamenik direktora na programu, kaže da studijom “nije otkriveno nikakvo prisustvo raka”. Baš nasuprot, životinje kojima je davan THC su imale nekolicinu rakova. Bučer poriče da je na njega vršen pritisak da prikrije izveštaj, pravdajući kašnjenje objavljivanja manjkom osoblja.

Boston Globe piše 30.01.1997. da studija pokazuje ne samo da glavni sastojak marihuane, THC, ne uzrokuje rak, već da možda i štiti od malignih oboljenja, što su pokazali laboratorijski testovi na životinjama.

Izveštaj je objavljen odmah sa uvodnim člankom u prestižnom New England Journal of Medicine koji zagovara kontrolisanu medicinsku upotrebu marihuane, i naziva trenutnu federalnu politiku SAD-a “tvrdoglavom, nespretnom i nehumanom.”

Klintonova administracija je rekla da doktori koji izdaju recepte za marihuanu mogu biti optuženi po federalnom zakonu.

Pokazalo se da marihuana ublažava bolove, mučninu i povraćanje kod pacijenata u poodmakloj fazi raka, side i ostalih ozbiljnih oboljenja, ali federalna vlada SAD-a tvrdi da su se drugi tretmani pokazali kao sigurniji od “psihoaktivnog, gorućeg kancerogena.”

Međutim, Boston Globe izjavljuje da su vladine tvrdnje opovrgnute njenim spostvenim istraživanjem vrednim dva miliona dolara.

U Njemackoj je prvi put jednom pacijentu u medicinske svrhe dopuštena legalna nabavka kanabisa u ljekarni, priopcio je državni ured za kontrolu narkotika u Bonnu.

“Dozvola je izdana jednoj pacijentici iz Baden-Wuertenberga koja boluje od multiple skleroze”, izjavio je celnik ureda za kontrolu narkotika Johannes Luetz te je time potvrdio današnje pisanje dnevnika Sueddeutsche Zeitung. Dozvola je zasad izdana za trajanje jednogodišnje terapije i pacijentici bi trebala pomoci u ublažavanju bolova i bolnih grceva koji nastaju kod ove bolesti.Luetz je najavio da ce i u buducnosti svaki zahtjev za izdavanjem kanabisa (marihuana) na recept biti pomno kontroliran. Do sada je državni ured za kontrolu narkotika paušalno odbijao dozvole za legalnu nabavu kanabisa u medicinske svrhe te je dozvolu izdavao jedino u istraživacke svrhe ili ako je to bilo u javnom interesu.Viši upravni sud je 2005. zabranio paušalno odbijanje zahtjeva te je zakljucio da je “zdravlje gradana takoder od javnog interesa”.51-godišnja pacijentica je, kako javlja Sueddeutsche Zeitung, kanabis dosad nabavljala ilegalnim putem. Iako njemacko sudstvo uglavnom tolerira posjedovanje kanabisa “za osobne potrebe” što znaci od 3 do 30 grama, pacijenti, izmedu ostalih i oni koji boluju od raka ili AIDS-a odbijaju ilegalne radnje kako bi ublažili boli.Prema mnogobrojnim studijama kanabis djeluje pozitivno kod pacijenata koji pate od teških bolova ili pomanjkanja apetita.

Izvor: dnevnik.hr

Nakon Napoleonova i britanskog pohoda na Indiju i Egipat stanoviti W. B. O’Shaughnessy, profesor kemije i prirodne filozofije, potrudio se još 1839. godine poceprkati po starim indijskim zapisima na koje je nabasao u Calcutti, pa cak provesti inicijalna ispitivanja na životinjama. Zakljucio je da se kanabis može rabiti kao sredstvo za stišavanje bolova, protiv reumatizma, jakih napada epilepsije kod djece i u još neke druge svrhe. Francuski je psihijatar J. J. Moreau vjerovao da marihuana može pomoci osobama koje pate od mentalnih problema, a droga se uskoro našla i u Americi, gdje je postala sastavni dio niza preparata, od kojih je bio osobito popularan alkoholni “Tildenov ekstrakt”.

U drugoj polovici 19. stoljeca jedan je 16-godišnjak uzeo malo preveliku dozu ljekovitih kapi. Njegovo je ime bilo Fitz Hugh Ludlow, a prvi je opisao što to znaci biti “high” od kanabisa. Smatrao je da je pomocu cudne droge, koja ga je koštala svega 6 centi, putovao u misticne regije opisane u uzbudljivoj istocnjackoj literaturi. Time je zapravo otvorio vrata marihuani i hašišu kao rekreacijskim drogama. Ili, bolje receno, on je prvi jedan medicinski preparat iskoristio kao narkotik, to opisao i tako otvorio put za nešto što ce u narednom stoljecu na Zapadu postati prava nocna mora.

S vremenom se lista oboljenja koje se moglo tretirati s kanabisom postupno proširivala, pa je tako obuhvatila niz psihickih problema poput melankolije, histerije, migrene, delirium tremensa, neuralgija, nesanice i nocnih mora. Prema jednom popisu iz 1923. godine, kanabisovi su preparati korišteni i kod gonoreje, prostatitisa, cistitisa, dismenoreje, a u formi cigareta protiv emfizema, astme i kronicnog kašlja. Vec sam ranije spomenuo da kanabis uklanja bolove, pa su ga lijecnici u to doba rabili u slucaju bolova u crijevima i želucu, bez obzira radilo se o karcinomu, ciru ili nekoj drugoj komplikaciji.

Imao sam se prilike u Indiji uvjeriti da njihovi lijecnici, osobito ajurvedski, rado kod bolova u utrobi preporucuju kanabisove pripravke. Kada sam jednom putovao preko Dehra Duna prema himalajskom lancu, dan prije no što sam napustio Delhi i krenuo na sjever, spopali su me neugodni bolovi u podrucju abdomena, koje sam olako pripisao prolaznim smetnjama izazvanim jakim indijskim zacinima. Pitao sam lijecnika ashrama u kojem sam prespavao što mi je ciniti obzirom da nije bilo nacina kako odgoditi put. Kada sam mu opisao podmuklu bol s lijeve strane i cudan pritisak odozdo prema gore, odnekuda je izvadio malu plasticnu bocicu ispunjenu smedom tekucinom. Objasnio mi je da ne smijem uzimati previše kapi, možda 10 ili 15 u malo vode, najbolje prije spavanja. Nije mi rekao o kakvu se preparatu radi, niti sam ga ja o tome bilo što pitao. Vec u Dehra Dunu u vecernjim sam satima osjecao da mi se stanje pogoršava, cudan je pritisak popracen nekom neobicnom nelagodom rasao. Uzeo sam kapi i stanje se smirilo. U razdoblju od 11 dana koliko sam proveo na putu koji je završio u Delhiju, stalno sam održavao nekakvu ravnotežu uzimajuci kapi koje mi je dao doktor iz ashrama. Znao sam da nešto nije u redu, ali su kapi uvijek na kraju potisnule simptome. Po povratku u glavni grad Indije pitao sam o kakvim se kapima zapravo radi i saznao da su bazirane na kanabisu. Vrativši se u Europu iz nalaza urina i krvnog seruma postalo je jasno da sam, ustvari, imao problema s gušteracom, koja se valjda uzrujala zbog južnoindijske kuhinje. Moj je put na sjever predstavljao nerazumni rizik, kojega cijelo vrijeme uopce nisam bio svijestan. I danas sam uvjeren da su mi kanabisove kapi pomogle.

Uz navedene bolesti, kanabis se pokazao efikasnim u borbi protiv herpesa, raspuklina na površini kože, groznica, tetanusa i kolere. Od svih nabrojenih bolesti kojima su se suprotstavljali kanabisom u tim ranim dvadesetima ovog stoljeca, lijecnici izdvajaju migrenu kao onu kod koje je droga uzimana u kontroliranim dozama dala najbolje rezultate.

Jamacno je sudac Young imao cvrste argumente kada je dao malo prije citiranu izjavu o korisnu djelovanju kanabisa, ako se on koristi u medicinske svrhe i pod kontrolom strucnjaka. Medu njih sigurno spadaju spoznaje o tome da kanabis pomaže osobama oboljelima od teške i neizljecive autoimune bolesti oznacene sa slovima MS – multiple skleroze. Ovo oboljenje izaziva grcenje mišica i oboljeloga postupno veže uz invalidska kolica. Neki americki pacijenti oboljeli od ove opake bolesti tvrdili su da im je marihuana pomogla koji puta cak do te mjere da su mogli ustati iz kolica. Dr. Lester Greenspoon u jednoj publikaciji koju je objavilo Sveucilište Stanford, opisuje mladog covjeka koji pati od potpune paralize nastale uslijed ranjavanja zbog nespretnog rukovanja oružjem. Jaki bolovi koji se javljaju u mišicima nestaju u roku od nekoliko minuta nakon popušenog “jointa”, tvrdi Greenspoon, a iznosi i vlastitu tragediju. Njegov je sin Danny sa 14 godina obolio od leukemije i patio od jakih mucnina i povracanja nakon provedene kemoterapije. Nakon primjene kanabisa mucnine su gotovo nestale i djecak je mogao normalno jesti. Nažalost, njegova se bolest na kraju pokazala fatalnom.

Poznato je da su americke vlasti iznimno dopustile pušenje marihuane bolesnicima oboljelima od neizljecivih bolesti, a prema mnogima, kanabis je pomogao i kao sredstvo za uklanjanje neugodnih simptoma koji se javljaju nakon kemoterapije i slicnih zahvata.

Glaukom, teška bolest ociju, po svemu sudeci najbolje se može kontrolirati upravo kanabinolima iz marihuane. Radi se o oboljenju kod kojeg ocni tlak raste i tako oštecuje ocni živac. Još 1976. godine, tada 28-godišnji Bob Randall ušao je u americku povijest kao prva osoba kojoj je službena medicina propisala uzimanje marihuane. Covjek koji je bolovao od glaukoma i više nije reagirao na nijedan poznati lijek protiv ove bolesti, dobio je preporuku svog lijecnika da uzima marihuanu, koja je jedina, osobito u vecernjim satima, mogla kontrolirati njegov ocni tlak. Pušio je oko šest “jointova” dnevno, a taj je primjer potakao brojna istraživanja, s ciljem da se utvrdi na koji nacin marihuana može pomoci osobama oboljelima od ove bolesti. Po svemu sudeci, zagovornici legalizacije marihuane imaju podršku nekih oftalmologa koji misle da ova droga doista može uciniti ono što nije u stanju nijedan do sada poznati lijek.

Kemicari su nastojali identificirati koji spoj iz konoplje djeluje ozdravljujuce kod spomenutih bolesti. Naime, jedini sintetski kanabinoid, komercijalna imena “Nabilone”, koji je legaliziran u Velikoj Britaniji, povucen je iz prodaje jer je vrlo negativno utjecao na laboratorijske životinje, a pokazivao je i loše strane u primjeni na ljude. U konoplji su pronadeni mnogi spojevi, njih osamdesetak, koji bi mogli igrati neku ulogu u njenoj biološkoj aktivnosti. Izgleda da su u normalnim dozama korisni i, uvjetno, bezopasni samo onda kada su zajedno, dakle u biljci. A to je za znanost teško prihvatljiva istina, jer je u takvu slucaju nemoguce, ako govorimo o medicinskoj primjeni, odrediti tocnu dozu koju treba primijeniti u pojedinim situacijama. Da o razlicitom kemijskom sastavu koji nalazimo u kanabisu razlicita porijekla ni ne govorimo. Usprkos opširnim i ambicioznim istraživanjima u kojima se iz kanabisa željelo odvojiti ono što ozdravljuje, u ovom trenutku se ne cini da je moguce proizvesti kanabis u tabletama.

http://www.dragoplecko.hr/marihuana.htm

Najopsežnije istraživanje svoje vrste je neocekivano zakljucilo da pušenje marihuane, pa cak na regularnoj bazi i ucestalo, NE UZROKUJE rak pluca. Novi rezultati ‘su protiv naših ocekivanja’, kazao je Donald Tashkin sa Sveucilišta California u Los Angelesu. Pulmonologist koji je istraživao marihuanu oko 30 godina.

‘Teoretizirali smo da ce se pojaviti pozitivna veza izmedu korištenja marihuane i raka pluca, i da ce ta veza biti pozitivnija ako se radi o teškom pušenju marihuane’, istaknuo je. ‘Ono što smo mi našli jest da nije bilo nikakve povezanosti uopce, štoviše došli smo do pretpostavke da postoje odredeni ucinci zaštite.’

Javno zdravstvo i službeni djelatnici DEA su se naširoko koristili Tashkinovim prijašnjim djelom o marihuani, kako bi izgradili tezu da je droga opasna. Tashkin je izjavio da još uvijek vjeruje da je marihuana potencijalno štetna, no njeni ucinci koji bi uzrokovali rak ne trebaju biti briga kako se to prije mislilo.

Prijašnje djelo je ustanovilo da marihuana sadrži kemikalije koje uzrokuju rak te da su potencijalno štetne kao one u duhanu, kazao je. Medutim, marihuana takoder sadrži kemikaliju THC, za koju kaže da može ubiti starosne celije i stopirati ih da postanu kancerogene.

Tashkinovo istraživanje, fundirano od Nacionalnog instituta (National Institutes of Health’s National Institute on Drug Abuse), je ukljucivalo 1200 ljudi iz LA-a koji su imali rak pluca, vrata ili glave, i još 1040 ljudi bez raka, te koji su se poklapali po dobi, spolu i mjestu prebivanja.

Svi su bili ispitani o njihovoj upotrebi marihuane, duhana i alkohola tijekom života. Teški pušaci marihuane su zapalili preko 22 000 puta, dok je umjereno teže pušenje bilo definirano oko 11000 do 22000 jointova. Tashkin je otkrio da se cak i u ‘teškoj kategoriji’ nije pokazao porast slucajeva tri spomenuta raka.

‘Ovo je najopsežnije istraživanje, po principu, ‘kontrole konkretnih slucajeva’ (case-control) ikada uradeno. Svi su trebali ispuniti vrlo opširne upitnike o upotrebi marihuane’, izjavio je. ‘Predrasuda se može ušuljati u svako istraživanje, ali mi smo prekontrolirali svaki i najmanji zbrkani i poražavajuci rezultat, koliko god smo mogli, tako da vjerujem da ovi rezultati imaju pravo znacenje.

Tashkinova grupa pri medicinskoj školi David Geffen u UCLA je teoretizirala da marihuana povecava rizik raka na temelju ranijih istraživanja na ljudima, životinjama u laboratorijima, i cinjenici da marihuana pušaci udišu dim puno dublje i obicno drže dim duže u plucima nego pušaci duhana, te se tako izlažu opasnim kemikalijama na duže vrijeme. U dodatak tome, Taskin je izjavio, prijašnje studije su otkrile da katran marihuane sadrži 50% vecu koncentraciju kemikalija povezanih s rakom nego katran duhana u cigaretama.

Dok nikakva veza izmedu pušenja marihuane i raka nije pronadena, istraživanja prezentirana društvu American Thoracic Society Internatinoal Conference ovaj tjedan, su otkrila dvadeseterostruko povecanje raka pluca medu ljudima koji puše dvije ili više kutija cigareta na dan,

Istraživanje je bilo ograniceno na ljude mlade od 60, zato jer oni stariji opcenito nisu bili izloženi marihuani u njihovoj mladosti, u doba kada se najcešce isprobava.

By Marc Kaufman
Washington Post Staff Writer
Friday, May 26, 2006; A03

prijevod: kanehbosem

Medicinska primjena kanabisa U 19. stoljecu kanabis je u zapadnim zemljama služio kao priznati lijek. Upotrebljavao se kao opce sredstvo za smirivanje, protiv bolova i grceva, kod epilepsije, amenoreje (izostanak menstruacije kod žene koja nije trudna), za smirenje kašlja i posebno kao lijek kod migrene. Tadašnji medicinski izvještaji nigdje ne spominju eventualnu toksicnost kanabisa, a nije uoceno ni razvijanje tolerancije kod produžene uporabe. Pocetkom 20. stoljeca terapijska se primjena kanabisa postepeno napušta., najviše zbog neujednacene fiziološke jakosti droge, zbog netopljivosti smole koja sadrži djelatne sastojke, a zatim i zbog naglog porasta upotrebe morfina, aspirina i barbiturata. Tako se znanstvena medicina prakticki odrekla upotrebe te droge još i prije nego se pocelo vjerovati u njezina toksikomanogena svojstva. Kao rezultat opce hajke na kanabis cetrdesetih godina, droga je izbacena iz farmakopeje vecine zemalja. U novije vrijeme ponovo se u ponekim zemljama liberaliziraju zakoni i dopušta primjena kanabisa u odredenim slucajevima, pogotovo kao lijeka od glaukoma, jer kanabis smanjuje pritisak na ocne živce i time usporava nastupanje sljepila, te uz citostatike kod lijecenja raka. Vrše se i istraživanja i sinteze novih spojeva slicnih THC, u pokušaju otkrivanja novih, aktivnijih lijekova. Tako je 1981. u Kanadi odobrena za bolesnike od raka upotreba sintetskog preparata nabilona, s molekulom vrlo srodnom THC-u. U Velikoj Britaniji se vrše brojna istraživanja jer je primjeceno da THC može pomoci kod oboljelih od multiple skleroze!

Preuzeto sa www.farmakologija.com