Archive for the ‘Opšte vesti’ Category

NJUJORK – Svet je izgubio rat protiv droge i vlade bi trebalo da razmotre legalizaciju marihuane i ostalih kontrolisanih supstanci, zaključak je novog izveštaja Globalne komisije za politiku o narkoticima. U izveštaju se navodi da je decenijama dug “svetski rat protiv droge izgubljen, sa razarajućim posledicama po pojedince i društva širom sveta”.

“Politički lideri i javne ličnosti bi trebalo da imaju hrabrosti da javno izraze ono što mnogi od njih znaju privatno: da su empirijski podaci u velikoj meri pokazali da represivne strategije neće rešiti problem narkotika, kao i da rat protiv droge nije i ne može biti dobijen”, ukazuje se u izveštaju.

Umesto kažnjavanja korisnika koji, kako se navodi u izveštaju, “ne ugrožavaju druge”, vlade bi trebalo da okončaju krivično tretiranje upotrebe droge, kao i da uvedu eksperimente sa legalnim modelima uz pomoć kojih bi bio umanjen značaj organizovanih kriminalnih grupa i ponude servise za lečenje onim korisnicima droge kojima su potrebni.

Komisija je pozvala na uspostavljanje politike vezane za drogu koja bi bila bazirana na empirijski dokazanim metodama za smanjenje kriminala, a koja bi odvela do boljeg zdravlja i promovisale ekonomski i socijalni razvoj.

U izveštaju su naročito kritikovane SAD, za koje je ocenjeno da bi morale da promene politiku za borbu protiv droge i umesto da u njenom sprovođenju budu rukovođenje borbom protiv kriminala, svoju pažnju usmere na zdravstvenu zaštitu i ljudska prava.

“Nadamo se da će SAD u najmanju ruku početi da razmatraju neke alternative”, rekao je u telefonskom razgovoru sa agencijom AP bivši kolumbijski predsednik Sezar Gavirija. Glavni u Beloj kući za drogu, Džil Kerlikovski, rekao je komentarišuci zaključke izveštaja, da je on “na lošem putu”.

“Zavisnost od droge je bolest protiv koje moraju da se sprovedu uspešne preventive i tretmani. Učiniti drogu dostupnijom, kao što ovaj izveštaj preporučuje, otežalo bi pokušaje da naše zajednice održavamo zdravim i bezbednim”, naveo je Kerlikovski.

Američka Kancelarija za kontrolu narkotika na nacionalnom nivou ukazala je da su mere vlade uticale da se u poslednjih 30 godina smanji upotreba droge, a u poslednjih pet godina je za 46 odsto opao broj mladih zavisnika od kokaina.

Današnji izveštaj, pak, poziva se na podatke UN da se upotreba opijata od 1998. do 2008. širom sveta povećala za 34,5 odsto, a samo kokaina za 27 procenata, dok je broj uživalaca marihuane skočio za 8,5 odsto.

U 19-članoj komisiji bili su, između ostalih, bivši generalni sekretar UN Kofi Anan, bivši američki zvaničnik, iz doba administracija predsednika Ronalda Regana i Ričarda Niksona, Džordž Šulc, bivši predsednici Meksika, Brazila i Kolumbije, kao i pisci Karlos Fuentes i Mario Vargas Ljosa.

izvor: TANJUG

Političari u Kaliforniji razmatraju legalizaciju marihuane

YouTube Preview Image

U Americi je svega nekoliko država do sad legalizovala marihuanu za rekreativnu upotrebu. Te zemlje su na sledećoj slici obeležene zelenom bojom:

400px-Map-of-US-state-cannabis-decriminalization-laws

slika: Wikipedia

Ipak, marihuana je i dalje ilegalna na federalnom nivou, tako da i u državama gde je legalizovana (na nivou države) možete biti uhapšeni (od strane DEA) zbog posedovanja iste.

Rim – Italijanski Kasacioni sud odlučio je da pobornici rastafarijanske religije ne mogu da se tretiraju kao svi ostali ljudi kada se radi o posedovanju i pušenju marihuane i na taj način poništio presudu prvostepenog suda u Peruđi koji je jednog rege muzičara s Jamajke osudio na 16 meseci zatvora zbog posedovanja te lake droge.

Policija je kod muzičara pronašla dovoljno marihuane da se smota najmanje 70 “džointa”, što prema italijanskom zakonu predstavlja krivično delo. Kasacioni sud je, međutim, prihvatio sugestiju odbrane da je za rastafarijance marihuana “sveta trava” i u obrazloženju presude naveo da bi njima trebalo omogućiti da bez zakonskih posledica poseduju veću količinu te droge.

“Na prvom suđenju nije dokazano da je optuženi prodavao marihuanu, što bi bio opravdan razlog za presudu. Što se posedovanja tiče, verujemo da bi rastafarijanci trebalo da budu izuzetak, jer marihuana za njih stvarno jeste sveta trava”, navodi se u presudi Kasacionog suda, koji je predmet vratio sudu u Firenci.

Rastafarijanska religija nastala je na Jamajci tridesetih godina prošlog veka, a duhovna domovina im je Etiopija. Rastafarijanci, kojima je pripadao i legendarni rege muzičar Bob Marli, proglasili su bivšeg cara Etiopije Hajla Selasija za božanstvo. Marihuanu su proglasili za svetu biljku zbog toga što je ona, prema legendi, rasla na grobu kralja Solomona.

YouTube Preview Image

Odlucili smo prenijeti kvalitetan komentar o jednoj utjecajnoj ali ovaj put ne tako kvalitetnioj emisiji. Komentar baca bolje svijetlo na problematiku nego sama emisija. Nažalost, marihuana je implicirano svrstana u kontekst ove rasprave. Što je nepravda prema toj biljci jer ona ne potice na rat i nasilje, vec obrnuto, potice osjecaje solidarnosti i prijateljstva.
preuzeto s vijesti.net

PROSJECAN je gledatelj dosad vec primijetio da za vrijeme Latinice obicno u titlu ide podatak kako se ta HTV-ova udarna emisija prikazuje vec 11 godina. I zaista, teško je održati kontiuitet kvalitete tako dugo.

Na kraju krajeva, treba i spomenuti kako je Denis Latin producirao neke od najzanimljvijih tema koje su pogodile hrvatsko medijsko nebo (ili blato, kako vam je vec draže). Ali, u zadnje vrijeme kvaliteta tog autorskog uratka drasticno je opala. Sinocnja emisija to potvrduje. Idemo od samog pocetka.

Naslov je strahovito tendenciozan. Rat dilerima. Ali, unatoc tendencioznosti, pomislili bismo da ce se zaista raditi o realnim problemima koji proizlaze iz sve veceg prisutstva droge na hrvatskom tržištu. Napokon, živimo u državi u kojoj je od 1. listopada klinac u parku tretiran kao otmicar. I u državi u kojoj se prilicno dobro zna da su dileri drogom zašticeni sa samog državnog vrha, kako je pokazao i jedan od priloga emisije.

Iz nekog je cudnog razloga, doduše, Denis Latin odlucio napraviti emisiju Mi vs. Oni, u kojoj baš i nije bilo najjasnije tko smo to Mi, a tko Oni. Nekako se protezalo kroz sve to da su Oni neki apstraktni zli ljudi koji prodaju drogu, a Mi da smo savjesni gradani i žrtve tih zlih ljudi koji prodaju drogu. Naravno, kad naslovite emisiju Rat dilerima, ne može se ni ocekivati nešto bitno drukcije. Iako, vjerujem da se i svaki povremeni uživatelj droga koji je gledao emisiju zapitao nije li uvršten u Njih.

Gosti i nisu bili loši. Naravno, bila je tu Marija Cahunek-Žužic, obiteljski terapeut, koja kao da je koristila postavljena joj pitanja da spomene kako je bila u Bologni i na Hvaru, i kako se obitelj (vjerojatno u nekoj hrvatskoj verziji Mothers against drugs and rock music) treba boriti protiv droge. Bio je tu i Tadija Opacak, bivši diler i narkoman koji je prije dvadeset godina otkrio Boga (nadrogiran, nije loše spomenuti) i koji se borio sa slaganjem suvislih recenica, ali takve ljude i morate pozvati ako želite napraviti objektivan prikaz problema. Ne bi njih dvoje smetali da Latin nije inzistirao na tolikom vremenu koje im je posvetio postavljajuci im pitanja i slušajuci odgovore koji s tim pitanjima baš i nisu imali prejerane veze.

Bili su tu i mr. sc. Dubravko Klaric, kriminalist i predavac na Policijskoj akademiji, prof. dr. sc. Ivo Josipovic s Pravnog fakulteta u Zagrebu, te Luka Pezelj iz Udruge za podršku obiteljima ovisnika, sva trojica vrlo informirani, odmjereni i upuceni ljudi od kojih se moglo dosta toga nauciti. Moglo, jer su pitanja koja im je Denis Latin postavljao bila toliko opca da nisu donijela odgovore koji bi bili imalo drukciji od onih koje možemo procitati u bilo kojim dnevnim novinama.

“Saznali” smo da je hrvatsko tržište drogom usko povezano s medunarodnim tržištem (hvalevrijedna informacija, zaista), da se protiv droge ne može boriti ako ne dode do diferencijacije zakonskih normi pri osudivanju ljudi optuženih za posjedovanje i slicno. Dobro, možda i nije loše ponoviti ovakve podatke, ali smiješno je bazirati cijeli razgovor s takvim strucnjacima na njima.

Cak i kad se cinilo da Klaric, Josipovic i Pezelj žele i mogu detaljnije raspraviti problematiku, Latin ih je svaki put uspio prekinuti i fokusirati se na neke sasvim sporedne stvari (kao, recimo, “instrumentarij” koji nam – onim metafizickim Nama – je na raspolaganju u borbi protiv droga).

Prilozi su bili standardno kvalitetni, kao što se vec naviklo ocekivati od novinara Latinice. Prvi je bio o sprezi vojnika koji su za vrijeme i nakon Domovinskog rata bili ukljuceni u dilanje droge i bili zašticeni s visokih državnih položaja. Dakle, tema koja otvara široku paletu pitanja vezanih uz taj famozni “rat protiv droge”, a koja Latin, naravno, nije postavio. Umjesto toga je odlucio pitati prof. Josipovica kakvu ulogu pravosude treba odigrati u cijeloj stvari.

Drugi je prilog bio o jednom zadarskom narkomanu koji je poceo s uživanjem i raspacavanjem droga još u 70.-ima i o mjestu Kali na otoku Ugljenu i dileru nadimka Hitler, koji je cijeli otok držao u mreži terora dugo vremena, dok mještani nisu samovoljno pokrenuli inicijativu da ga otamo otjeraju. Možete vec zamisliti moguca pitanja. U kakvoj to državi gradani sami, uza sve dokaze, moraju pravdu uzimati u svoje ruke (prof. Josipovic je uspio ubaciti komentar o ovome – doslovno ubaciti, jer ga Latin to, naravno, nije pitao)? Pa, recimo, kako to da je i u 70-ima bilo moguce nabaviti drogu, a droga nije bila takav problem (ovo pitanje otvara cijelu jednu raspravu o globalnom fenomenu droge i rata protiv droge). I još mnoga druga pitanja koja Denis Latin nije postavio.

Treci je prilog bio i najbolji i mogao je spasiti cijelu emisiju, jer je predstavljao i onu stranu koja pliva na rubu Svjetla i Mraka (odnosno, onih opjevanih Nas i Njih), neimenovanog splitskog narkomana koji je vec dvadeset godina ovisan o heroinu, bio je u zatvoru, komunama u Italiji i Španolskoj, koji je krao i cinio kriminalna djela, koji zna da u Splitu postoje dileri koje štiti policija. Je li Denis Latin raspravio ijedno od oih pitanja? Pogadate, nije. Završio je emisiju pozitivnim komentarom gospode obiteljske terapeutkinje Cahunek kako se svatko može spasiti kad osjeti klik.

Pokojni americki komicar Bill Hicks znao se šaliti o tom “ratu protiv droga”. Znao je govoriti: “Zamislite, postoji nekakav rat protiv nadrogiranih ljudi i ti ljudi pobjeduju! Sjede u stolici razvaljeni i misle si “Ha? Ja sam u ratu? Pa rasturam ih!”". Aludirao je, na svoj beskrajno satirican nacin, na to kako je cijela tema prikazana izrazito jednostrano i kako se ne može shvatiti dubina cijelog problema (a ovaj clanak ne želi natuknuti kako problem droge ne postoji) ako se prikazuje samo jedna strana.

Denis Latin imao je priliku, imao je priloge, imao je goste, samo nije imao volje pristupiti temi na primjeren nacin. Rezultat toga je ova mediokritetska predstava koja je osvanula na HTV-u. Cudno za novinara njegovog kalibra.

Zašto netko tko sam tvrdi da se ne razumije u odredjeni problem stoji na poziciji koja se bavi tim problemom ?
Odgovornost je velika, posljedice ogromne – a nitko ne odgovara. Još gore, odgovaraju žrtve moralnih križara.
Ana Lovrin: Bolje da me otmu nego da se proda jedan joint


 

Ana Lovirn kaže da ne zna razliku izmedu jointa i ecstasyja te da nije konzervativna, nego napredna jer mladež želi odvratiti od pakla droge do kojih je može dovesti i samo jedan joint

Preprodaja i najmanjih kolicina droge drakonski ce se kažnjavati, pa ce se za prodaju jointa ici najmanje tri godine u zatvor. O tome što se želi, a što bi se moglo postici takvom politikom razgovarali smo s ministricom pravosuda Anom Lovrin.


• Ni javnost ni struka ne odobravaju izmjenu Kaznenog zakona prema kojoj ce minimalna kazna za prodaju jointa biti tri godine zatvora. Razmišlja li se o promjeni?

- To je vaša konstatacija. Naravno da ne! Bilo bi neozbiljno razmišljati o promjeni zakona koji je prije mjesec dana izglasan. Cjenkanja oko jointa ili dva nisu na mjestu. Predlagac zakona poslao je politicku poruku da je droga veliko društveno zlo te da treba sankcionirati sve koji se bave njenom preprodajom, bez obzira na kolicinu. I jedan joint koji se nekome proda i toga nekog odvede u drogu, izuzetno je puno. Prigovori da se pogoduje krupnim kriminalcima jer se policija, Državno odvjetništvo i sudovi opterecuju malim i bagatelnim djelima uopce ne stoje. U zakonu ne piše da se najprije trebaju progoniti oni koji prodaju jedan joint da bi se krenulo na one koji prodaju više. Policija i Državno odvjetništvo moraju proganjati i krupne dilere. Sitniji preprodavaci cesto su stepenica do krupnijih dilera.• Vi doista mislite da student ili netko tko je prodao joint ili zasadio tri stabljike konoplje zbog toga treba najmanje tri godine provesti u zatvoru?
- Pitate me secirajuci. Zna se da je za prodaju jointa zaprijecene stroga kazna i nitko ga ne treba prodavati. To se ne smije!• Je li prodaja jointa ili sadnja triju stabljika indijske konoplje jednako društveno opasno kao otmica državnog dužnosnika, za što je takoder kazna najmanje tri godine?
- Preprodaja droge jako je opasna. Opasnija je cak i od otmice državnog dužnosnika. Ako mene netko otme, to je manje opasno nego da se drogom uništi mladi život!

• Ipak se ne razabire svrha drakonskog kažnjavanja onih koji su posadili nekoliko stabljika, i to ne za prodaju, nego za sebe?
- Simplificirate stvari! Nitko ne mora saditi drogu! Mora li?! Je li to nekome za ocuvanje života i preživljavanje? Vlada i zakonodavac poslali su politicku poruku o tome s cime se želimo uhvatiti u koštac. Da ne bi bilo zabune: kazne nisu povecane samo onima koji preprodaju joint nego i onima koji se udružuju radi preprodaje droge, ali i krupnim kriminalcima.

• Koja politicka poruka proizlazi iz toga da ce se za joint dobiti kazna kao u nekim slucajevima ubojstva?
- Ovisno o tome kakvo je ubojstvo. Za namjerno ubojstvo minimalna kazna je pet godina. Sve se ovdje jako simplificira i secira. Bitno je to da je preprodaja droge kazneno djelo koje treba sankcionirati.

• Clanovi radne skupine za izmjenu Kaznenog zakona, u kojoj su ugledni suci i tužitelji, nisu skloni ovakvim rješenjima.
- Ako se pojedini clan radne skupine nije složio s promjenama, a sudjelovao je do kraja u izradi zakona, nije u redu da to sada komentira. No, predlagac zakona je Vlada i važno je da njezini clanovi stoje iza njega.

• Jeste li razmišljali o drugim posljedicama ovakvih izmjena? Da ce za prodaju jointa suditi vijeca od pet sudaca, da ce o žalbama na Vrhovnom sudu takoder odlucivati pet sudaca i da ce se dodatno usporiti kazneni postupci?
- Razmišljali smo o tome, kao i Ministarstvo pravosuda koje treba osigurati logistiku za rad sudova.

• Suci ocekuju poplavu vještacenja u ovim predmetima. Koliko ce to koštati?
- U proracunu ce biti predvidena sredstva za vještacenje. Ali, jednako ce se tako cjelovito revidirati posezanje za vještacenjima u postupcima. Opcenito se procjenjuje da se u sudskim postupcima cesto nepotrebno vještaci.

• Izglasane su teške kazne za prodaju jointa, ali je za glavnog narakodilera s Korcule sustav i dalje neefikasan jer je, unatoc više od 80 kaznenih prijava, na slobodi.
- U ovom slucaju sustav se pokazao neefikasnim, što ne znaci da je u cijelosti takav i da su svi slucajevi tako završili. Dakle, spletom okolnosti ondje se dogodilo to što se dogodilo. Policajci koji su ucinili propust suspendirani su i sankcionirani. Sudovi više ne mogu ublažavati kazne ispod zakonskog minimuma. Ono što je još upitno jest prethodni kazneni postupak, dakle faza policijske obrade i istrage. Pitanje je koliko kvalitetno pripremljen slucaj dode do suda. Bez obzira na to koliko je opci dojam u nekoj sredini da je netko kriminalac, njemu se to mora dokazati u sudskom postupku.

• Ovdje ne govorimo o dojmu, nego o kaznenim prijavama.
- Kaznena prijava sama po sebi tek je sumnja na pocinjenje kaznenog djela. Policijska je ozbiljnija od prijave gradanina, osobito anonimne. No, bez obzira na to što se radi o policijskoj prijavi, pitanje je koliko je ona potkrijepljena valjanim dokazima. Vjerujemo da su u fazi podizanja optužnice dokazi vec ozbiljniji. No, opet je pitanje koliko su dobro osigurani dokazi koji dodu do suda. Zato ce se ici u reformu kaznenog procesnog zakonodavstva.

• A što cete uciniti kako bi sustav funkcionirao i da u velikom slucaju kao što je Cvitanovicev ne bude nemocan?
- To nije veliki slucaj i sustav nije nemocan.

• Cvitanovic nije veliki slucaj?
- Zbog prodaje 70 tableta ecstasyja osuden je na osam mjeseci zatvora prema tada važecem zakonu. Priznat cu da ne znam koliko tih 70 tableta može trajati nekome tko se drogira i koja je razlika izmedu njih i konoplje. No, želim naglasiti da je kaznu dobio prema tada važecem zakonu, odnosno onom koji je vrijedio u vrijeme pocinjenja djela. Da je sada to ucinio, kazna bi bila veca i ne bi bilo mogucnosti ublažavanja. To je zakon, a ovo o cemu vi govorite rezultat je rada policije, Državnog odvjetništva i sudova. Ono što nije dobro je prethodni kazneni postupak. Ako ima toliko kaznenih prijava, a one ne završe presudom, s tim da su u postupku, uz opcinski, i županijski te Vrhovni sud, onda teško možemo sumnjati da svi rade nezakonito.

Smatrate li se konzervativnom politicarkom?
- Ne znam što bi znacilo konzervativna. Borba protiv zla kao što je droga i spašavanje mladih života, onemogucavanje da mladi dodu do droge nisu konzervativni. To je vrlo napredno. Htjeti imati društvo sa zdravim mladim ljudima koji ce prepoznati vrijednosti rada, marljivosti, ucenja i znanja umjesto droge nije kozervativno. Drugo je i šire društveno pitanje što mlade odvodi prema drogama. Smatram da su to, s jedne strane, obilje i obijest, a s druge beznade, besposlica i odsutnost životnog cilja.

• Jeste li ikada osobno na bilo koji nacin bili u doticaju s drogom?
- Naravno da ne. Ne znam uopce kakvo vam je to pitanje.

• Žestoko osudujete svaku, pa i najmanju ilegalnu aktivnost vezanu za droge, ali ste bili na otvorenju topless bara, mjesta s kakvim se cesto povezuju prostitucija i droge?
- Neodoljivo ste maštoviti i skloni svakakvim kombinacijama. Otišla sam tamo i znala da ce na programu, dok ja budem ondje, biti Tedi Spalato i modna revija. Prije toga je bila zajednicka vecera. Ljudi koji žele gledati plesacice, neka ih gledaju, a oni koji žele otici na koncert ozbiljne glazbe, što i ja volim, neka idu na koncert. Važno je da ne maltretiraju druge. U nocni klub ulazi onaj tko to odabere. Pa na televiziji, koja je dostupna svima, u 20 ili 20.30 sati imate sadržaj koji je seksualno i fizicki znatno agresivniji od ovog u nocnom baru. O tome, medutim, nitko ne govori.

Piše: Ivanka Toma
Foto: Ranko Šuvar

preuzeto s jutarnji.hr

LONDON – Vodeci britanski medicinski strucnjaci tvrde da je sustav klasificiranja opasnih droga u toj zemlji neosnovan te da bi u njega trebalo ukljuciti alkohol i duhan, koji su, prema njihovu mišljenju, štetniji od marihuane, ecstasyja i LSD-a.

No, iz britanske su Vlade porucili kako nemaju namjeru preispitivati svoj sustav koji zabranjene tvari dijeli u tri razreda. U studiji koja je objavljena u medicinskom tjedniku Lancet, kaže se kako je podjela droga u razrede A, B i C zasnovana na “predrasudama i pretpostavkama” i ne odgovara šteti koju uzrokuju neke supstance.

Skupina autora na cijem je celu profesor psihofarmakologije na Sveucilištu u Bristolu David Nutt tvrdi da duhan i alkohol zajednicki uzrokuju cak 90 posto smrtnih slucajeva povezanih s drogom u Ujedinjenom Kraljevstvu. – Naši rezultati naglašavaju da je iskljucivanje alkohola i duhana iz Zakona o zloporabi droga iz znanstvene perspektive neosnovano – kaže se u izvještaju.

Ako bi se zadržao postojeci sustav s tri kategorije, alokohol bi trebalo uvrstiti s heroinom i kokainom u A klasu – najopasniju kategoriju. Duhan bi trebao biti proglašen drogom B klase, dok bi kanabis ostao u C kategoriji, zajedno s LSD-jem i ecstasyjem, dvjema vrstama droga koje sada spadaju u A klasu narkotika.

Autori su studiju napravili na osnovu rada dviju komisija strucnjaka za ovisnosti koji su droge rangirali prema fizickoj šteti koju nanose korisniku, ovisnosti koju uzrokuju te široj socijalnoj šteti koju stvaraju.

Strucnjaci su se složili da su heroin i kokain najštetnije droge, no alkohol i duhan, koji sada nisu uvršteni na popis, prema njihovu mišljenju, trebaju biti rangirani kao štetniji od LSD-a i ecstasyja. Na njihovu popisu droga na prvome je mjestu heroin, drugi je kokain, alkohol je peti, duhan deveti, kanabis 11., LSD 14., a ecstasy tek 18.

preuzeto sa www.jutarnji.hr

Evo par reci iskopiranih u potpunosti sa drugog foruma od strane našeg coveka koji živi u Holandiji:

Nemam mnogo vremena jer sam na putu, ali nisam mogao da odolim ovom izazovu jer sticajem okolnosti zivim u drzavi gde je upotreba legalizovana a proizvodnja zabranjena, Holandija, kao uvek prva u liberalnim zakonima.

Postoje mnoge predrasude o Holandiji sto se tice legalizacije upotrebe “lakih droga”, “prostitucije” i “Eutanazije”. Problemi su zapravo najveci u drzavama u kojima je najstrozije zabranjeno zakonom bez ikakve efikasne mogucnosti da se zakoni sprovedu u delu, jer je to kao bunar bez dna.
Na primer, u drzavama gde je najstrozije zabranjena droga, ona se najvise koristi, najzesca je borba protiv podzemlja bez izgleda na kraj, drustveni problemi su ogromni. O prostituciji i Eutanaziji drugom prilikom jer i tamo gde je nastrozije zabranjeno, najstariji zanat postoji na crno i skracenje muka sa smrti uz pomoc lekara se takodje radi mimo zakona i tabu tema.

Regulisanje ovih stvari zakonom, drustvo se suocava sa odgovornosti prema problemu koji jednostavno postoji i koji se ignorisanjem ne resava vec eticki i moralno odgovornim sprovodljivim zakonima. Odkako je Holandija efikasno legalizovala koriscenje lake droge, svesna je bila kritike iz celog sveta, ali kod nas je od tog dana broj drogiranih u stalnom padu, koriscenje se tolerise u specijalnim kofisopovima, koji takodje nestaju, u Emmenu nema sad nijedan. Naravno nije prijatno ako ti deca krenu tim putem, ali dali bi se to moglo spreciti da nije dozvoljeno; da nema nedoumica, u Holandiji je dozvoljeno ali praceno uz negativnu propagandu, naravno.

izvor: www.natasa-miljkovic.com

JEDAN teksaški policajac koji je godinama uspješno radio u nekoliko istocno-teksaških Odjela za suzbijanje zloporabe droge, najavio je objavljivanje video-filma koji od iduceg tjedan namjerava prodavati svima koji žele što uspješnije sakrivati drogu od policije.

Barry Cooper, kojega je njegov bivši policijski šef svojedobno prozvao najboljim teksaškim policajcem na Odjelu za suzbijanje zloporabe droga, film namjerava prodavati putem web stranice koju bi trebao pokrenuti iduceg tjedna.

Video kazeta “Never Get Busted Again” ili “Ne budite nikad više uhvaceni”, trebala bi zainteresiranima pomoci u “skrivanju zaliha droge”, “izbjegavanju profiliranja narkomana” i “uspješnom varanju pasa tragaca za drogom”.

Bivši policajac, inace zagovornik legalizacije marihuane, kaže kako se u izradu filma dao zbog cvrstog uvjerenja da je trenutni americki program borbe protiv droge cisto “gubljenje sredstava”.

Cooper drži da hvatanje i pritvaranje uživalaca marihuane nepotrebno puni državne zatvore nenasilnim prekršiteljima zakona, a kao glavnu motivaciju za svoj rad navodi nepravdu i nepoštenost americkog kazneno-pravnog sistema.

Objava najave o skorom pojavljivanju filma na americkom tržištu izazvala je negodovanje lokalnih vlasti u Teksasu, a Richard Sanders, agent americke Agencije za suzbijanje droga iz Tylera, najavio je pokretanje istrage kojoj ce cilj biti utvrdivanje eventualnih kršenja zakona objavljivanjem filma.

Osuda Cooperovog poslovnog poteza od strane teksaške policije je jednodušna, a jedan ju je policajac nazvao “pljuskom u lice svemu onom što današnji policajci nastoje postici u poštivanu zakona i javne sigurnosti”.