Legalizacija.org

Archive for the ‘Uncategorized’ Category

Dobrodošli na pocetnu stranicu GEORGA MCMAHONEA (Ðord MekMahuna)
Dobro došli na moju pocetnu stranicu.
Ja sam peti legalni medicinski primatelj marihuane u SAD-u.Od ožujka 1990, primam mjesecni recept za medicinsku marihuanu od državne vlade.
Trenutacno nas je samo 8 ostalo.
Služba za zdravlje i humanost je nedavno objavila nove smjernice da istraži marihuanu kao lijek.
Od pocetka 1997, bio sam na Narodnoj Turneji govorio sam o svom iskustvu kao primatelju medicinske marihuane.
Imao sam svjetsko izlaganje davajuci predavanja i govorio ispred grupa na koledlima, fakultetima, zakonodavnim tijelima, europskim parlamentima isto tako bio sam na CNN, medunarodnoj TV i u mnogim drugim izdanjima.® elite znati ucinke marihuane kao lijeka?Popricajmo.Nisam štakor. Mogu vam reci medicinsku stvarnost koju proživljavam iz dana u dan.Ovo nije anegdotalno iskustvo.Ja sam živuci, dišuci dokaz da marihuana može biti/jest siguran i ucinkovit lijek.

prijevod LLC
preuzeto sa http://www.trvnet.net/~mmcmahon/

Marihuana i njezina društvena percepcija ponovno su dobili na svojoj aktualnosti od kada je nova ministrica pravosuda Vesna Škare-Ožbolt spomenula da razmatra akte vezane uz kriminalizaciju njezina posjedovanja, a o cemu su mediji posljednjih dana ucestalo izvještavali. Kakvu nam poruku hrvatsko društvo šalje kada se u njemu pojavi javna rasprava vezana uz upotrebu marihuane (cannabis sativa, trava, ganja)?
U posljednjih nekoliko godina javna rasprava o marihuani i njezinoj uporabi – koja je za neke gradane postala dijelom kulture i nacina života, a za druge tek višestruko eksploatirano iskustvo u javnom prostoru – bila je vezana kontekstom problematizacije droga i ovisnosti u Hrvatskoj i smještena u jedinu birokratsku ladicu ilegalnih droga koja ne dopušta nikakve distinkcije medu njima. Nositelji te debate bile su institucije poput policije, pravosuda, bolnica, škola i centara za suzbijanje ovisnosti, a rjede nevladine harm reduction udruge. Politicke stranke najvecim se dijelom nisu tim problemom bavile, osim radi postizanja lakih poena u susretu sa slabijim protivnikom, dok se u medijima marihuana najcešce pojavljivala uz druge droge, ovisnost, kriminal i crnu kroniku, a manje kroz teme koje bi je popularizirale.
U diskusiji se najcešce podvlacila podjela na legalne droge (alkohol, duhan) i ilegalne (marihuana, kokain, heroin, ecstasy), a time se odredio i okvir rasprave. Zbog toga se izgubila ponekad korisna podjela ilegalnih droga na “lake” i “teže” – s obzirom na njihova farmakološka svojstva, povezanost s ovisnošcu i drugim ponašanjem. U tom smislu bi se i neke legalne droge, poput duhana i alkohola, mogle predstaviti problematicnijim nego marihuana kada je rijec o izravnoj društvenoj šteti koju nanosi njihova konzumacija. Marihuana je, dakle, u Hrvatskoj percipirana kao problem koji je potrebno nekako sankcionirati i kontrolirati, a pušaci marihuane etiketirani su kao devijantna skupina. Upotreba marihuane je marginalizirana, kriminalizirana i drakonski sankcionirana. Primjer zakonodavne vlasti i izglasanih zakona je jedan od faktora koji utjecu na takvo prikazivanje marihuane, a povezani su sa socijetalnom reakcijom, nacinom na koji društvo odgovara na odredeni fenomen.

Posjedovanje – kazneno djelo

Od osnutka Republike Hrvatske upotreba marihuane zakonskim je okvirom tretirana primjenom penalnog sustava, tj. sustava kažnjavanja. Sve do 1998. prema zakonu je posjedovanje manjih kolicina marihuane bilo prekršajno tretirano, što je znacilo placanje sudskih troškova i novcane kazne (ne baš male za ono vrijeme). Tada je Sabor potvrdio novi zakon kojim se posjedovanje marihuane procesuira krivicno. Novi zakon o drogama kopija je francuskog zakona, jednog od najoštrijih zakona u Europi u smislu sankcija prema korisnicima droga, dok se nikakva pozornost nije usmjerila prema liberalnim zakonima u nekim dijelovima Europe koji su išli prema liberalizaciji i nekažnjavanju posjedovanja manjih kolicina marihuane. Tim zakonom iz 1998. nije definirano razlikovanje razlicitih vrsta droga, kao što nije definirana ni kolicina za osobnu upotrebu koja omogucava razlikovanje korisnika i velikih preprodavaca droge.
To, konkretno, znaci da je osoba uhvacena s nekom od ilegalnih droga osudena za jedan od modaliteta izvršenja kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz cl. 173. Kaznenog zakona: stavak 1. za kazneno djelo posjedovanja opojnih droga, stavak 2. za kazneno djelo preprodaje opojnih droga i stavak 3. za kazneno djelo organiziranog djelovanja. Drugim rijecima, u svakodnevnom životu policajac samo radi svoj posao i slijedi slovo zakona, dok sudac u svojoj presudi manevrira unutar tog zakonski definiranog prostora, cime se otvara i pitanje odluke suca kod optužbi za posjedovanje razlicitih vrsta droga. Policajac uhicuje osobu koju zatekne u konzumaciji ili posjedu nedozvoljene opojne droge, dok mu sudac sudi zbog kaznenog djela zlouporabe droga.

Spas u slobodnoj sucevoj interpretaciji

Njima nasuprot je osoba privedena i uvedena u kaznenu sudsku proceduru. Primjerice, osoba A je uhvacena s tri grama kokaina, osoba B s pet tableta ecstasyja, a osoba C s jednim zapaljenim jointom i drugom rezervom u džepu (da ne spomenemo vece kolicine koje mogu nanijeti duhovne boli puritanskom dijelu populacije). Zbog javnog usklika protiv opake bolesti droge i ovisnosti osoba A, osoba B i osoba C mogu stradati jednako. Jedina slamka spasa im je slobodnija interpretacija zakona i sucevo razumijevanje. Bez obzira na ishod sudenja, te ce osobe biti izložene ceremoniji degradacije statusa, etiketi “narkica” (kako na policiji, tako i na sudu), nemogucnosti zapošljavanja u državnoj službi ako budu osudene…
Kakav je ishod takve politike? Izvješce o radu državnih odvjetništava u 2002. godini daje nam neke pokazatelje. Prema strukturi kriminaliteta, kaznena djela vezana za zloporabu opojnih droga kod odraslih na drugom su mjestu (4306 prijava), kod mladih punoljetnih osoba starosti od 18. do 21. godine na prvom mjestu (2336 prijava), dok su kod maloljetnih osoba na drugom mjestu (35,2%). Od 1997. do 2002. broj prijavljenih, optuženih i osudenih punoljetnih osoba u porastu je zbog zloporabe droge. U 1997. je bilo prijavljeno oko 3000 osoba, 2000 ih je optuženo, a oko 1000 osudeno. U 2002. su 6642 osobe prijavljene, optuženo ih je oko 4200, a više od 3500 ih je osudeno.
Bilježi se porast kaznenih djela zloporabe opojnih droga iz cl. 173. st. 1. Kaznenog zakona. Suci su u takvim parnicama kod maloljetnih osoba u 57,4%, a kod mladih punoljetnih osoba u 31,4% prijava najcešce odbacivali kaznene prijave primjenom nacela svrhovitosti. Njime su mali okrivljenici imali izbor da se umjesto kazne bave humanitarnim radom ili da se podvrgnu konzultacijama savjetovališta za mlade, što je prema sucima daleko ucinkovitije od kaznenog postupka, a i djeluje preventivno. Kod punoljetnih osoba suci su u oko 30% slucajeva donijeli rješenje o odbacaju kaznene prijave.
Zbog ovakvih trendova, suci traže promjenu cl. 173. Kaznenog zakona, što je dobar povod za promjenu zakona. Aod nove se ministrice ocekuje da donese neku odluku. Brojnim ce moralnim križarima – amaterima, ali i profesionalcima koji kao pijavice sišu novce iz proracuna – zbog tih brojki iz dubine šiknuti bijesni i odrješiti poklic u borbi protiv ovog “zla”. Mediji ce tu temu takoder pratiti, kao i dosad, podilazeci onima glasnijima.

Zakonski dopuštene kolicine

Upravo takva društvena reakcija na neki problem, zapravo, stvara situaciju koju je definirao L. T. Wilkins, a preuzeli teoreticari etiketiranja. Rijec je o povecavanju devijacije. Vecina navodne devijacije zapravo je neželjena posljedica društvene reakcije u stvari iskrivljenih informacija i ignorancije, prema objektu etiketiranja: Putem putem policijske kontrole, pracenja masovnih medija i popularnih reakcija na stereotipe o devijantima. Taj se proces vec dogodio prilikom donošenja postojeceg zakona koji sada treba mijenjati. Nema potrebe za još jednim takvim odgovorom. Brojke pokazuju, a slažu se i suci, da to nije ucinkovito.
Potreban je drukciji pristup, svojevrsna depenalizacija, kojom se zakonski trebaju odrediti kolicine za osobnu upotrebu koje ne bi bile kažnjive. Europska iskustva predvidaju da ta granica bude oko 10 grama. To bi znacilo rasterecenje sudstva i proracuna, a brojni bi pojedinci bili poštedeni neadekvatnih kazni, stigmatizacije i terora moralizirajuce gomile.

Grinspoon Lester & James B. Bakalar: Marihuana, Zabranjeni lijek
http://www.superknjizara.hr/knjiga.php?id_knjiga=2093&iskonBanner=1

Knjiga prica o ljudima koji daju iskaz o proživljenim strašnim bolestima tipa AIDS, Rak, Multipla skleroza, Glaukom… Misao je jedna, cak i ako ne moze da sacuva tvoj zivot, moze ga uciniti podnosljivijim u momentima bolesti.

Carolyn Barry & Paul Dennis: Marihuana
http://www.moderna-vremena.hr/novisajt/shop/prikazknjige.asp?Pid=22701

Mala knjizica koja se moze interpretirati kao: Sve sto ste zeljeli znati o Marihuani, a niste se usudili pitati. Sve sto kao pocetnik/ca trebate znatio o karakteristikama, konzumaciji, priboru itd.